Od Pogorelića do Šulića i Jurinića

Tradicionalno termine prvog i zadnjeg koncerta Dubrovačkih ljetnih igara zauzimaju veliki ansambli. Prvi koncert jubilarnih 70. DLJI, nazvan Gala, Orkestra državne opere iz Donje Saske – Hannovera i Zbora Ivana Gorana Kovačića iz Zagreba te solistima sopranisticom Evelin Novak, mezzosopranisticom Janjom Vuletić, tenorom Tomislavom Mužekom i bas-baritonom Danielom Eggertom, imao je na programu Beethovenovu Devetu simfoniju, a dirigirao je Ivan Repušić. Koncert zatvaranja Igara pak je predstavio Simfonijski orkestar HRT-a sa solistom, izvrsnim udaraljkašem Simoneom Rubinom, a pod vodstvom Enrica Dinda. Program je sadržavao skladbe Borisa Papandopula, Avnera Dormana dok su u drugom dijelu izvedene Slike s izložbe Modesta P. Musorgskog. Oba koncerta imala su problem s mjestom izvođenja. Prostor ispred crkve svetoga Vlaha pokazao se ponovo kao neprimjeren i neakustičan prostor za simfonijske orkestre. Ove godine situaciju su pogoršale i daske oko Orlandova stupa u restauraciji koje su se ispriječile između publike i izvođača. Rezignirani, pitamo se, kad će Dubrovnik kao perjanica hrvatske kulture, dobiti koncertu dvoranu? Kad tomu pridružimo hram glazbe, Knežev Dvor, u kojem za vrijeme izvedbi komornih koncerata i recitala dobivamo dionicu vike, dvojimo koliko još dugo, s najezdom divljega turizma, ambijentalnost, kad je u pitanju glazba, može opstati.

Koncert Ive Pogorelića / Izvor: DLJI

Jubilarne 70. Igre iščekivane su s nestrpljenjem, ali je zbroj kvalitete, izbora izvođača te programa koncerata ostao bez slavljeničkoga sjaja. Tek su dijamantni šiljci vrhunskih koncerata ostali stršiti.

Yuja Wang čuvena kineska pijanistica ekscentrična scenskog ponašanja, tražena je i hvaljena od najstrožih kritičarskih pera. Odmakom od tradicionalnih akademskih kanona postala je glazbeni idol, pogotovo mlađe generacije. U duu s rafiniranim klarinetistom Andreasom Ottosamerom privukla je brojnu publiku. Već u prvoj skladbi večeri, Velikom koncertnom duu u Es-duru, op. 48 C. M. Webera savršeno je uspostavljen dijaloški odnos između svirača, a kompaktna suigra u dvama zvučnim slojevima nadahnuta jednakom estetskom orijentacijom, zadržana je i kod izvođenja drugih dijela. Andreas Ottosamer je s lakoćom izvlačio tonsku raskoš svog instrumenta dok je pijanistica Wang, s gotovo lakonskim pristupom najtežim tehničkim problemima, u Chopinovom valceru u h-molu ostvarila virtuozitet koji se teško može nadmašiti. Uzbuđenje publike raslo je tijekom koncerta do euforičnih uzvika što je rezultiralo s još pet dodataka. Koncert za pamćenje!

Magični Pogorelić

Nastupi Ive Pogorelića još nisu izgubili na magičnosti i atraktivnosti, usprkos kontroverzi koju izaziva u stručnim glazbenim krugovima. Pogorelić je zvijezda i tako se dočekuje. Izlazak na scenu burnim pljeskom, prekinut je Bachovom Engleskom suitom u g-molu br. 3. Izvedba pravoga baroknog gibanja kroz osam starinskih plesova uz izmjenu prozračnosti i gustoće zvuka nalik na solo i tutti potpuno je očarala slušatelje. Uslijedila je Beethovenova Sonata u B-duru, op. 22. Pogorelić je, razlažući notni tekst, čudesno izvlačio ljepotu zapisa, dok je izvedba središnjeg stavka bila prava uzvišena lirika. Izvedbom Chopinove Barcarole i Preludija u cis-molu potvrdio je svoj renome vrsnog tumača poljskog majstora. Koncert je kulminirao izvedbom Gaspard de la nuit Mauricea Ravela. Nošen unutarnjom puninom i intenzitetom, Pogorelić je savršenom tehnikom oslikao karaktere i ugođaje stavaka što je rezultiralo urnebesom u atriju Kneževa dvora.

Jedan od vodećih trubljača današnjice, Hǻkan Hardanberger, nakon 32 godine opet je zasvirao u atriju Kneževa dvora uz Dubrovački simfonijski orkestar, kojim je ravnao američki dirigent Franz Anton Krager. Iako poznat u svijetu kao vrhunski interpretator glazbe 20. stoljeća, Hardanberger je za nastup odabrao Koncert za trublju i orkestar u E-duru Nepomuka Hummela u kojem je raspjevao trublju izvlačivši mnoštvo tonskih boja. Samostalni nastupi Dubrovačkoga simfonijskog orkestra s djelima Kodályja, Ravela i američke filmske glazbe uz nasmiješenoga dirigenta Kragera ostvarili su opuštenu atmosferu te sparne večeri. I drugi nastup Dubrovačkog simfonijskog orkestra s djelima Čajkovskog i Beethovena s dirigentom Ivom Lipanovićem te dopadljivim sviranjem violinistice Katarine Kutnar bio je lijepo primljen od publike. Na programu se našla i praizvedba djela Ciklus.mp3 dubrovačkoga skladatelja Ivana Violića.

Voditelj glazbenog programa Igara Tomislav Fačini angažirao je zagrebačke komorne orkestre koji su nekada pridonijeli usponu Igara, ali ondašnju kvalitetu nisu zadržali. Srećom s njima su nastupili etablirani solisti koji su podigli kvalitetu koncerta: Zagrebački solisti (ovo im je bio stoti nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama) iz svog bogatog repertoara prezentirali su Papandopulovu Pintarichianu, Schönbergovu Preobraženu noć, a njima se priključila pijanistica Martina Filjak, koja je izvedbom Mozartova 13. koncerta za klavir orkestar u C-duru, KV415 i Fantazijom (Romeo i Julija) Čajkovskoga pokazala filigransku preciznost pri zajedničkoj interpretaciji djela.

Zagrebački kvartet godinama je hodočastio na Igre, a s generacijskim smjenama njihova je kvaliteta varirala. Na ovogodišnjim Igrama izvedbena razina nije bila izjednačena pa je tako Beethovenov Kvartet u D-duru,op. 18, br. 3 odsviran dosta mlako, Ravelov Gudački kvartet u F-duru nije izlazio iz prosječnosti, a najbolji dojam ostavili su skladbom Klasični vrt Marka Ruždjaka. Bili su ravnopravni u muziciranju sjajne gitaristice Ane Vidović pri sviranju dva Vivaldijeva djela.

Hrvatski barokni ansambl, koji je ovaj put vodio Hervé Niquet, dobar poznavatelj baroknoga stila, upriličio je ugodan susret. Nakon uspješno odsvirana Händelova Concerta grosso pred ansambl je istupio orguljaš-čembalist Pavao Mašić, koji je svirajući dva Händelova djela bujnim orguljskim tokovima glazbe približio slušateljstvu barokni glazbeni jezik. Koncert za violinu, violončelo i trublju lijepo je izveo trio Laura Vadjon, Lea Sušanj Lujo i Krešimir Fabijanić. Hrvatski barokni ansambl oprostio se od publike dugom Telemannovom skladbom Uvertira-Suita u C-duru.

Sa zanimanjem, pogotovo Dubrovčana, očekivao se koncert nazvan Glazba dubrovačkih ljetnikovaca, koji je trebao prezentirati dubrovačku glazbenu baštinu. No stekao se dojam da se konceptu programa pristupilo bez potrebne muzikološke podloge. Knjige Miha Demovića o dubrovačkoj glazbi, istraživački rad Glazbene radionice Sorgo te ostali snimljeni materijali mogli su biti dobra polazna točka za koncept koji se mogao nadograditi u tematsku priču. Prije početka se maestro Fačini obratio publici naglašavajući izvedbu simfonija Luke Sorkočevića iz autografa. Violinski koncert Ivana Mane Jarnovića, odsvirao je tonski i stilski čisto Bojan Čičić. Na programu ovoga koncerta našle su se i arije iz Händelove opere Julije Cezar i iz Vivaldijeva oratorija Judita, u izvedbi kontratenora Dmitryja Sinkovskog. Malo je vjerojatno da su se ta djela izvodila u dubrovačkim ljetnikovcima, s obzirom da se radilo o sviračima koji nisu imali takav interpretativni kapacitet. Zasad o tome nema potvrde u objavljenoj arhivskoj građi. Mali komorni sastav pod dirigiranjem i sviranjem čembala Tomislava Fačinija realizirao je program u koordiniranoj komunikaciji i potpunom respektu partitura.

Jedini strani komorni ansambl Esperanza koji je sudjelovao u festivalskome programu, činili su polaznici Međunarodne glazbene akademije u Lihtenštajnu. Pijanist Dmytro Choni, okružen kolegama, predstavio se Chopinovim koncertom. U želji iskazivanja svojih tehničkih mogućnosti zapostavio je umjetnički izričaj.

Iznimna djela očekuju se s nestrpljenjem pa je tako bilo i s najavljenim koncertom Zbora Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Tomislava Fačinija. Taj je zbor godinama pridonosio kvaliteti festivala. Već prvim oglašavanjem zbornih glasova i solista basa Mladena Klepa, sopranistice Daniele Perosa i altistice Martine Borse u tri zborne pjesme G. Sviridova (za dramu Alekseja Tolstoja Car Fjodor Ivanovič) dalo se zaključiti da će taj vokalni koncert biti naslada za uho. Uslijedila je glavna točka večeri, Rahmanjinovljevo Svenoćno bdjenje sa solistima tenorom Stjepan Franetovićem i basom Milošem Gršićem. Očito je bilo da maestro Fačini polaže pozornost na ljepotu tonskog oblikovanja i jasnu dikciju i time je uspješno putovao kroz zamršeni notni zapis.

Ove godine, u još jednom koncertnom prostoru na Igrama – dvorani ljetnikovca Kaboga u Sustjepanu (Rijeka dubrovačka), održan je recital baritona Krešimira Stražanca uz odličnu klavirsku pratnju Danijela Detonija. Na programu je bio Schubertov ciklus Zimsko putovanje.

Skenderov uglazbljeni Mali princ

Intendantica Igara Dora Ruždjak Podolski je sa svojim suradnicima proširila festivalsku sezonu na razna događanja i time Igre približila suvremenosti. Osobito su bili zapaženi programi za djecu. U atriju Kneževa dvora prikazana je glazbeno-dramska priredba Mali princ prema istoimenom romanu A. de Saint-Exupéryja, u režiji Hrvoja Korbara. Glazbu je napisao Ivan Josip Skender. Pilota je igrao Livio Badurina, Malog Princa Rok Juričić, a Ružu/Lisicu pjevala je Marija Kuhar Šoša. Djela namijenjena djeci i omladini kao Mali princ, Andrićeva Aska i vuk ili Bachov Galeb Jonathan Livingston istog su alegorijskog predznaka, zapravo su duboka razmišljanja o životu i svijetu koja mogu iščitavati i odrasli. Predstava je trebala biti dinamičnija i razigranija. Djeca vole šušur, nagle promjene, boje, dinamičnost, a sve se svelo na dijaloge. Pokušaj približavanja djeci možda bi bio bolji u nekoj prikladnijoj i manje slojevitoj priči u kojoj bi muzičke numere bile češće. Svakako treba istaknuti lijepo i izražajno pjevanje Marije Kuhar Šoša u ulozi Ruže. Glazba Ivana Josipa Skendera koju su izvodili članovi Dubrovačkoga simfonijskog orkestra i pijanistica Stefani Grbić bila je dopadljiva.

Za gostovanje ruskog baleta Marijanskog kazališta iz Peterburga s baletom Četiri godišnja doba na Vivaldija u parku Gradac vladalo je veliko zanimanje. Bez obzira što je predstava skraćena, u umjetničkom smislu imali smo veliku baletnu predstavu.

Odlični nastupi ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado iz Zagreba i folklornog ansambla Linđo iz Dubrovnika na terasi tvrđave Revelin privukli su mnoštvo strane publike, kao i nastup jazz-grupe Avishai Cohen trio.

Ove godine nagradu Orlando Hrvatske radiotelevizije za najbolje umjetničko ostvarenje u glazbi dobio je duo, violončelist Luka Šulić i pijanist Aljoša Jurinić.

Dubrovačke ljetne igre, najvažnija dubrovačka i hrvatska kulturna manifestacija, koja je svjetski ugled stekla upravo ekskluzivnim programima i visokim umjetničkim dosezima, mora stalno skrbiti o visokoj umjetničkoj razini kako bi ostala u klubu najboljih europskih festivala. U tom smislu moglo se pomnije informirati o novonastalim djelima te s više pažnje i strasti koncipirati program. Predstavljen je neznatan broj hrvatskih djela i skladatelja. Tako se i nedavna premijera opere Daleki lov (La caccia lontana) hrvatsko-talijanskog skladatelja iz 19. stoljeća Antonija Smareglie s velikim pohvalama stručnjaka i kritike održala u Londonu, a mogla se dogoditi u Dubrovniku, gdje bi se svojom nezahtjevnom logistikom savršeno uklopila u komornu ambijentalnost. Sveukupni glazbeni program više je sličio regularnoj koncertnoj sezoni nego jubilarnoj. Propuštena je prilika da se Igre predstave u slavljeničkom ditirambu i sve je ostalo u zrcaljenju povremenih odsjaja nekadašnjih vremena.